Autorski projekt redatelja Vanje Jovanovića i dramaturga Mateja Sudarića „Plišana revolucija“ u produkciji Kulturnog centra Osijek izveden je u Pozorištu mladih Novi Sad (11.5.) na Trećem međunarodnom festivalu profesionalnih pozorišta za decu i mlade „Novosadske pozorišne igre“ (8.-15.5.2024.) a na festival je stigao pod aurom dobrih „vibracija“.
Mada im država omogućuje sva legitimna prava s napunjenih osamnaest godina, danas oni nadomak tridesetih nisu voljni (ili spremni) na sebe preuzeti odgovornost (mladima se smatraju čak oni do 35 godina, mada su nekada na prijestolja sjedali s 23, neki i sa 17 godina, a najvažnija su književna djela ispisali prije svoje dvadesete). Večer uoči obrane diplomskog rada na temu Francuske revolucije, student povijesti Duško Radić (Vedran Dakić) odlučuje u miru provesti večer je nakon koje će ući u „svijet odraslih“, ali njegova djevojka Mila (Mateja Tustanovski), brat Neno (Nikola Radoš) i prijatelj Jan (Matko Trnačić) s djevojkom Anom Flegar (Sara Moser) zaključuju da moraju biti s njim, jer se on zadnjih mjesec dana čudno ponaša. Večer prolazi u uzajamnom podbadanju, jer nitko ne uvažava tuđi svjetonazor, pa se svaki od likova jasno profilira: Ana forsiranom „ekološkom“ brigom gnjavi sve oko sebe, naročito svojeg povodljivog momka Jana, braća Duško i Neno se uzajamno optužuju povodom raznih obiteljskih situacija, a Mila pokušava s Duškom ostvariti sretnu vezu. Nitko nije pretjerano zadovoljan, niti pretpostavlja što će mu donijeti budućnost, no u tom strahovanju prednjači Duško (kojeg opisuju kao mekanog, nježnog, plišanog). Prelazeći sa sjedaće garniture na podignuti podij s klavirom (Mario Tomašević) glumci se kreću u zatvorenom prostoru u kojem se smjenjuju realističke scene i privid, pri čemu je, zahvaljujući svjetlu (Anđela Kusić), uvijek posve jasno kada se sudionici međusobno razgovaraju, a kada pjevanje uz klavir (glazba Ljudevit Laušin, klavir svira Tustanovski) predstavlja Duškov umišljaj da mu se prijatelji rugaju (publika i glumaci su smješteni na pozornici što osigurava intimniji prijenos poruke). Prvi dio predstave čine ta više- manje duhovita „prepucavanja“, dok se u drugom djelu Duško okreće vlastitim strahovima od budućnosti (okružen obrambenim jutenim vrećama) i izlaska „u svijet“ (soba je očito svojevrsna zaštita, obrana, sigurnost) u čemu se prepoznaje „sindrom Petra Pana“- strah od preuzimanja odgovornosti u skladu s godinama. Mada Duško barata pojmom revolucije, on zna da je slab, nespreman, nedorastao, nemoćan- ukratko „plišan“ (oksimoron). Prijelaz iz situacije u kojoj prijatelji čavrljaju na situaciju u kojoj pratimo Duškovo unutarnje propitivanje, dramaturški je nejasan budući da nema nikakvog povoda tom preokretu. Ako već taj „unutarnji“ prikaz treba pokazivati potragu za uzrocima straha ( teško mogu vjerovati da su ljudi na pragu tridesetih godina u toj mjeri nedorasli) i mogućem izbavljenju, očekivala bih metaforični pristup, a ne razinu proglasa. I to još u maskirnim kaputima (M. Tomašević). 
Budući da uvijek pišem kroz osobnu vizuru, pitam se u kolikoj mjeri je generacijsko nepripadanje likovima preperka u prepoznavanju njihovih problema, a koliko je to u pretjeranom htijenju autorskog tima: svi smo imali i imamo razne strahove, ali im barem pokušavamo naći uzrok; čini mi se da je u ovoj predstavi tek „zagrebeno“ ispod površine bez da se istinski istražilo o čemu se doista radi?! Ono što ovu predstavu čini zanimljivom (pa i vrlo dobrom) su glumci: posebno Vedran Dakić čija je glumačka energija prava lokomotiva. U njegovoj je glumi sve dozirano i na svojem mjestu: pokret, grimasa, podsmješljivi komentar. Usprkos ulozi „pozadinskog igrača“ (u odnosu na energičnu Anu u interperatcijI Sare Moser) Matko Trnačić se izuzteno dobro snašao u dvojnosti Jana: rado bi se izrazio, no ne bi se želio zamjeriti. Na toj su liniji, no u u manjoj suprotnosti likovi Mile (Tustanovski) i Nene (Radoš), pa svi zajedno čine dobro balansiranu glumačku ekipu.
Olga Vujović
Autorka je pozorišna kritičarka iz Hrvatske. Piše za www.kritikaz.com i na portalima wish.hr i virovitica.net. Članica je Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa.