Pozorišni pogled: I bi svetlost

Predstava „Grad svetlosti“ autora Davida Zuazola u Pozorištu za decu i mlade Kragujevac nastavak je međunarodnog projekta u kojem se grad, njegov duh, istorija i urbane legende predstavljaju kroz svetlost i svetiljke. Tako je priča o Kragujevcu započela uvođenjem struje i osvetljenja u domove i nastavila se svetlima diskoteka, pijaca, parkova, taksija i ambulantnih kola, svetlima na semaforu, reflektorima Arsenal festa, osvetljenjem na fabrici "Zastava", svetlima na nebu za vreme bombardovanja, svetlima duša streljanih za vreme Drugog svetskog rata i duša onih koji su u gradu živeli, rađali se, iz njega odlaze i vraćaju se.

Glumac Aleksandar Petković na sceni prikazuje grad Kragujevac, dok iz ofa čujemo njegova poetična sećanja. Iako je čitavu predstavu ograničen na maleni prostor sobe, stiče se utisak kao da korača gradom i donosi na scenu sve prizore o kojima pripoveda. Glumice Milica Redžić Vulević i Ljubica Radomirović izuzetno vešto oživljavaju kragujevačke kvartove i situacije iz gradskog života. Scena o Šumaricama posebno je emotivna i pohvaljujem jasno artikulisanu antifašističku poruku koju predstava tom scenom iskazuje. Dok glumica „gradi“ spomenik streljanim đacima i profesorima, publika čuje poslednje poruke nedužnih civilia koje su oktobra 1941. godine streljale nemačke  okupacione snage.

Predstava na emotivnom i atmosferskom planu neodoljivo podseća na film „Za danas toliko“ reditelja Marka Đorđevića, takođe smeštenog u Kragujevac. Osim lokacije, film i predstava naizgled nemaju mnogo sličnosti, ni u estetskom smislu, ni u jezičkom i narativnom, ali se u oba dela nenametljivo ističe potreba za zajednicom i autentičnost jednog grada, koja je - s druge strane, univerzalna i lako razumljiva za druge.

Na razgovoru nakon predstave glumci otkrivaju i deo procesa rada na predstavi. Sve makete zgrada i prostora Kragujevca pravili su zajedno sa dizajnerkom Alinom Linkovom. Tako su neki od glumaca, kako u šali kažu, otkrili talenat za bušenje, testerisanje, stolarstvo. Kolektivni duh, od pravljenja predstave, zajedničke brige o svakom svetlosnom izvoru i svakom deliću scenografije, u potpunosti je prenet i na igru.

 

Divna Stojanov