Olga Vujović, pozorišna kritičarka iz Hrvatske, koja je pratila 3. Novosadske pozorišne igre, piše o našem festivalu post festum. Vujović, inače, piše kritike za www.kritikaz.com i na portalima wish.hr i virovitica.net. Članica je Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa.
Frida, zmajevi i Sizif u hotelu
Svaki festival predstavlja nadmetanje i druženje, usporedbe i blagonaklonost pa je takav, po mojem mišljenju, bio i Treći međunarodni festival profesionalnih pozorišta za decu i mlade „Novosadske pozorišne igre“ koji se od 8- 15. 5. 2024. održao u Pozorištu mladih u Novom Sadu. Selektor i direktor Festivala bio je glumac i v.d. direktor Pozorišta mladih Novi Sad Aleksandar Ćurčić, a takmičarski program, koji se sastojao od deset predstava, nastao je (kako je uobičajeno) kombina- cijom ponuđenih predstava, mogućnošću njihova nastupa u danom vremenu i osobnog ukusa selektora (festival je, piše Ćurčić, „spona između različitih kultura i zemalja, različitih ideja, emocija i perspektiva“).
U prve dvije večeri su izvedene „dnevničke“ predstave: plesno-dramska predstava „Dnevnik Anne Frank“ u režiji Renate Vidič i produkciji Kazališta Koper (Slovenija) i „Tajni dnevnik Adriana Molea“ Sue Townsend u režiji Tanje Mandić Rigonat i produkciji Kazališta „Boško Buha“ Beograd (Srbija).
Iako smještene u različite ambijente i drugačije okruženje, predstave govore o nevoljama tinejdžera: Anne s još sedmero ljudi živi sakrivena u neudobnom malom stanu i u neprestanom strahu da ih zbog rasnog zakona o Židovima ne deportiraju u koncentracijski logor, dok Adrian živi s roditeljima koji se svađajum a njega more mladenački problemi, poput neuzvraćene ljubavi, bubuljica na licu i maltretiranja jačega dječaka. Iako je Annin život na rubu egzistencije, ona se zaljubljuje, čita i uči poput djevojčica „vani“ , pa Adrianove nevolje, srećom puno bliže današnjoj djeci, izvedbeno imaju jači učinak od Anninih.
Predstava „Mala Frida“ dramaturginje Jelene Kovačić i redateljice Anice Tomić u produkciji Gradskog kazališta „Žar ptica“ Zagreb (Hrvatska) govori o djetinjstvu poznate meksičke slikarice Fride Kahlo i njezinoj „borbi“ da ju njezini vršnjaci, usprkos šepavosti, prihvate kao ravnopravnu partnericu.
„Celovita, skladna, izuzetne likovnosti, nenametljivo emotivna i u svim svojim segmentima odlična“, predstava „Mala Frida“ je jednoglasno nagrađena (Grand prix) kao najbolja predstava u cjelini, a citat je dio obrazloženja žirija u sastavu Zdenka Lacina Pitlik (kostimografkinja), Marija Radovanov (glumica) i Sonja Petrović (redateljica). Nagradom za glumačku bravuru nagrađena je Amanda Prenkaj, jer je uspjela prikazati „spektar kompleksnih emocija i motivacija lika“ i tako osmislila „svoju, autentičnu, slobodnu, razigranu malu Fridu“, a autorice „Male Fride“ Jelena Kovačić i Anica Tomić dobile su Specijalnu na gradu za ideju i koncept.
Odrastanjem i snalaženjem u „vanjskom svijetu“ bavila se predstava „Plišana revolucija“ dramaturga Mateja Sudarića i redatelja Vanje Jovanovića u produkciji Kulturnog centra Osijek (Hrvatska), no iako se bavila pre sudnim problemima iz života adolescenata (17+), komentari mladih kritičara pokazali su nejasnoće u sadržajnom pristupu.
Na temelju Camusovog eseja „Mit o Sizifu“ koji se bavi apsur-dom ljudskog života, autorica i redateljica Veselka Kunčeva je kreirala monodramu „Ja, Sizif“, u produkciji Lutkarskog laboratorija Sofija (Bugarska) u kojoj se kombinacijom glume i lutaka (Specijalna nagrada za dizajn i tehnologiju lutaka Marijeti Golomehovoj) prati Sizifova uzaludna nastojanja.
Nazvana prema srednjovjekovnoj oznaci za nepoznati, opasni teritorij, predstava „Hic sunt dracones“ u režiji Pavela Štaurača i produkciji kazališta „Continuo“ Malovice (Češka) se bavi istraživanjem ženskog tijela, ali i pozicije čovjeka u svijetu, za što je ansambl dobio Nagradu za majstorstvo animacije, a Štaurač Nagradu za najbolju režiju: svakako neobična predstava u kojoj su svi skloni eksperimentu na razini materijala i pokreta; iako nije uvijek sve jasno, svakako je impresivno i pamtljivo.
Multimedijalni projekt Davida Zuazole „Grad svjetlosti“ zaustavio se u Pozorištu za decu i mlade Kragujevac (Srbija), pa je priča o vedutama i povijesti Kragujevca raznježila pub- liku, a nadrealna priča ispunjena mađioničarskim trikovima, akrobacijama, čudnim likovima i lutkama u predstavi „Hotel“ Ljubomira Želeva (Specijalna nagrada za raznovrsni glumački izraz), u produkciji Državnog kazališta lutaka Stara Zagora (Bugarska) nije ništa poručila, ali je sve poprilično zapanjila. Predstava koja je isprepadala mališane grmljavinom, mrakom i čudnom pričom bila je „Crvenkapica“ Luane Gramegna u produkciji „Zaches“ Teatro Firenze (Italija), a predstava koja nije trebala biti ni u konkurenciji, ni u zgradi (idealna bi bila kao ulično kazalište), bila je „Klaun i njegova djeca“ Ženi Pašove i Petra Pašova u produkciji Kazališta „Atelje 313“ Sofija (Bugarska).
Bili su odlični razgovori s mladom publikom, predstavljanje dviju lutkarskih knjiga autorice Livije Kroflin, promocija Master studija lutkarstva AU Novi Sad i odlična predstava iz pratećeg programa „Zločin i kazna“ F.M. Dostojevskog u režiji Emilije Mrdaković i produkciji matičnog Pozorišta mladih Novi Sad (Srbija), ali to je „neka druga priča“.
Veselim se četvrtim Novosadskim pozorišnim igrama.
Olga Vujović
Fotografija iz predstave: Milana Milovanov