Dve izuzetne knjige Livije Kroflin "Duša u stvari" i "Lutkarska čuda svijeta" promovisane su danas u okviru Novosadskih pozorišnih igara. Razgovor o knjigama hrvatske teatrološkinje i profesorke Odsjeka za kazališnu umjetnost Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, na kojem vodi program za lutakstvo i predaje kolegije istorije i estetike lutkarstva, vodili su dr Saša Latinović i Ivana Mijić Nemet.
Knjiga i udžbenik “Lutkarska čuda svijeta” svojevrsni je nastavak knjige “Duša u stvari” iz 2020. godine, nagrađene Demetrovom nagradom. Dok je u prvoj knjizi autorka srž lutkarstva pronašla u dubini i duši lutke, u “Lutkarskim čudima svijeta” izašla je iz tog okvira i proširila se na prostore koji u susretu s lutkom postaju mesta beskonačnih čuda.
Veliku količinu reprezentativnog lutkarskog, teatrološkog i ostalog materijala, autorka je pretočila u razumljiv i pregledan tekst koji pristupa čitaocu intimno, ličnim anegdotama, zanimljivim primedbama i duhovitim minijaturama. Pretačući brojne informacije, poglede i stavove u vrhunski literarni doživljaj, tekst se uvlači pod kožu čitaoca poput nekog beletrističkog dela.
Na promociji se moglo čuti da ove knjige, koje su napisane prijemčivim jezikom, ne daju definiciju lutke, već da su one tzv “početnica” lutkarstva, osnova za one koji će se zaljubiti u njega i poželeti da nešto više nauče o lutkarskoj umetnosti i veštini.
Autorka, koja za sebe kaže da je “lutkobavka”, pričala je i o svojim iskustvima sa lutkarskih putovanja. Ispričala je da je lutkarstvo u nekim krajevima sveta veoma poštovana i važna tradicija. U Aziji se, npr, ljudi udvaraju igrajući lutkarske predstave, dok su ljudi koji se lutkarstvom bave veoma poštovani i dobro žive od svog rada. Tako na Tajvanu glavni lutkar živi toliko dobro da vozi “ferari”.
Podsetila je da se u nekim krajevim sveta lutke tretiraju poput ljudi. U Indiji, npr, lutke se nasleđuju, i nikad se ne bacaju, već se pale na lomači - poput ljudi u Indiji, ili se spuste u brodić i puste niz vodu. Za razliku od istoka, Evropa nije toliko opterećena tradicijom, pa se u njoj razvijaju razičite forme lutakrstva. Teme su iste, samo je forma drugačija.
Govoreći o lutkarstvu, Kroflin je istakla da su lutkari posebni ljudi, jer je, biblijskim rečnikom rečeno, “mnogo znanih, a malo odabranih”. Lutkarstvo se baš bira. Za njega se mora biri posebno senzitivan i vešt.
U razgovor se s različitim iskustvima i primedbama ukljičio i producent festivala Sava Stefanović, te prodekanka za nastavu novosadske AU Vesna Ždrnja. I sama nekada lutkarka, Ždrnja smatra da lutkarstvo može da vrati stari sjaj ukoliko se obrazuju ljudi koji bi ga ponovo podigli na noge, predstavili ga, pre svega njegovim akterima - umetnicima, a onda i publici. Nadasve, dobre predstave su način da se lutkarstvu vrati mesto koje zaslužuje.
Vesna Ždrnja je, između ostalog, podsetila i na to da je lutkarska umetnost često bivala skrovište za slobodu reči i govora, posebno u nekim krajevima Evrope, gde je političko pozorište bivalo ugušeno. Lutkarstvo je moglo tu da pomogne, jer je, kao i samo pozorište uostalom, bilo skrajnuto.
Svi učesnici ove promocije složili su se da bi samo profesionalizacija i obrazovanje novih kadrova mogli da reaktiviraju i revitalizuju domaću lutkarsku scenu.
Biografija Livije Kroflin
Izv. prof. dr. sc. Livija Kroflin rođena je u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala komparativnu književnost i engleski jezik 1980., zatim magistrirala na temu „Lutkarstvo u Zagrebu od 1945. do 1985. godine“ te doktorirala na temu „Međunarodni festival kazališta lutaka PIF 1968.-2007. u kontekstu europskoga lutkarstva“. Kao književna prevoditeljica imala je status slobodnog umjetnika, zatim radila kao urednica u Nakladnom zavodu Globus te u Međunarodnom centru za usluge u kulturi u Zagrebu, najprije kao umjetnička voditeljica PIFa, a zatim i kao ravnateljica Centra. Od 2007. zaposlena je na Odsjeku za kazališnu umjetnost Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je voditeljica programa za lutkarstvo i predaje kolegije iz povijesti i estetike lutkarstva. Sudjelovala je u pisanju plana i programa Preddiplomskog sveučilišnog studija Gluma i lutkarstvo, Diplomskog sveučilišnog studija Kazališna umjetnost te Diplomskog sveučilišnog studija Oblikovanje i tehnologija lutke. Osmislila je nastavni plan iz niza kolegija kojih je nositeljica i izvoditeljica. Predaje i na Poslijediplomskom specijalističkom studiju Dramske pedagogije na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i na Sveučilištu u Slavonskom Brodu. Od 2015. do 2017. godine bila je voditeljica Odsjeka za kazališnu umjetnost. Selektorica je predstava za PIF te pokretačica i glavna urednica biblioteka „Lutkanija“ i „Velika Lutkanija“. Piše knjige i članke o lutkarstvu, objavljuje u zemlji i inozemstvu, sudjeluje na međunarodnim stručnim skupovima (Budimpešta, Prag, Subotica, Ljubljana, Moskva, Jakarta, Peking). Članica je međunarodnog Izvršnog odbora svjetske UNIMA-e i predsjednica međunarodne UNIMA-ine komisije „Lutka u obrazovanju, razvoju i terapiji“. Godine 1999. odlikovana je Redom hrvatskog pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobit njezinih građana, 2021. dobila je povelju za životno djelo „Zvonko Festini“ za doprinos umjetnosti hrvatskog lutkarstva, a njezin prvi sveučilišni udžbenik Duša u stvari u izdanju Akademije za umjetnost i kulturu dobio je 2022. godine Demetrovu nagradu za godišnje ostvarenje, koje dodjeljuje Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa.