< class="mce-object mce-object-undefined">U mojem mentalnom dnevnik piše „treća sreća“ kao izraz spoznaje da ću pogledati cijeli program Trećeg međunarodnog festivala profesionalnih kazališta za djecu i mlade „Novosdaske pozorišne igre“ (8.- 15.5.2024.) u Pozorištu mladih Novi Sad, a izraz „dnevnik“ potaknut je predstavama prvih dviju večeri: „Dnevnik Ane Frank“ u režiji Renate Vidič i produkciji Gledališča Koper(Slovenija) i „Tajni dnevnik Adrijana Mola“ Sue Townsend u adapatciji i režiji Tanje Mandić Rigonat i produkciji Pozorišta „Boško Buha“ Beograd (Srbija).
Zbog njemačkih rasnih zakona prema Židovima, obitelj Frank je pobjegla iz Njemačke u Amsterdam, a nakon njemačke okupa- cije Nizozemske sakrili su se u prostor iznad skladišta tvrtke u kojoj je Otto Frank radio. Uz Otta, tu su se našli članovi njegove obitelji, supruga i kćeri Anne i Margot, obitelj van Pels i zubar, ukupno osmero ljudi na pedestak kvadratnih metara. Trinaestogodišnja Anne Frank (1929.-1945.), prisiljena boraviti u skloništu, počela je pisati dnevnik što je trajalo dok ih nisu pronašli (zahvaljujući izdaji) i odveli u logor iz kojeg je nakon rata izašao samo otac Otto. Stjecajme okolnosti Annin dnevnik je sačuvan i otac ga je objavio (1947.) kao jedno od najpotresnijih prikaza odrastanja, doslovce „s glavom u torbi. Redateljica Renata Vidič i koreograf Siniša Bukinac pretvorili su ovu mučnu priču u plesnu izvedbu (glazba Mirko Vuksanović) čime su scene Annina „zatočeništva“ i njezina zapažanja (Tina Gunzek) dobile manje užasavajući ton i tako postala bliža mlađoj publici (11+). Plesači (Tjaša Bucik, Siniša Bukinac, Vito Colangelo, Patricija Crnkovič, Noemi Bak, Luka Ostrež) prate Annino pričanje, mada njihova “ilustracija” nije uvijek sasvim prepoznatljiva. Mahom su odjeveni na tragu života u skloništu (kostimografkinja Anja Ukovič) s iznimkom „Annine plesne inačice“ (Bucik) koja je odjevena jednako kao i Anne (Gunzek). Posebno su zanimljive videoprojekcije (Amar Ferizović) na kojima se smjenjuju animirani crtež i fotografije iz vanjskog života (vojne parade, Hitler pred oduševljenim masama, progoni Židova) i mada izuzetno uvjerljivo pokazuju atmosferu terora, ipak je čudno da nisu raznolikije (čak se ponavljaju) iako sigurno postoji obilje baš takvog slikovnog materijala (a opet, možda je to u skladu s pedagoškim načelom da je „ponavljanje majka mudrosti“?!).
Annina priča (govor, ples, video) pokazuje atmosferu jednog vremena, ambijent u kojem obitava osmero ljudi i njezine intimne preokupacije (ljubav sa 16-godišnjim Peterom, sinom obiteljskih prijatelja koji su također u skloništu) pa je iznena-đujuće da nije precizno predočeno niti kako su ih otkrili i niti njihov odlazak u koncentracijski logor. Anne u dnevniku nije predvidjela svoju smrt nego o njoj saznajemo od „vanjskog“ izvora, pa se jednako tako moglo naznačiti i kako je došlo do otkrića skloništa. Jer, ima dobrih, ali ima i zlih ljudi.
Engleska spisateljica Sue Townsend (1946.-2014.) napisala je osam romana o Adraianu Moleu, od njegovih tinejdžerskih do srednjih godina, no najpopularniji je upravo ovaj prvi roman, “Tajni dnevnik Adriana Molea” (1982.) kada je njezin junak star 13 i ¾ godina i to je štivo postalo omiljeni predložak za kazališne predstave. Milena Depolo je dramatizirala , a redateljica Mandić Rigonat adaptirala tekst te se redaju jasno definirane situacije koje su bez većih međusobnih otklona (emotivnih i dinamičnih) pa predstava povremeno malo “pada”. Scenografija (Vesna Popović) podsjeća na pošarane ulične zidove (upitna je namjena žute “krovne” konstrukcije jer je i bez nje jasno gdje se što zbiva), kostimi (Ivana Vasić) se “oslanjaju” na modu iz doba nastanka djela, a glazba (Irena Popović) podcrtava atmosferu. Suvišno je prepričavati scene iz Adrijanovog (Mladen Lero) života jer su one uglavnom dobro poznate: svađa roditelja (Andrijana Oliverić, Stefan Bundalo) i animozitet bake (Katarina Gojković)prema mami, odlazak mame sa susjedom Lukasom (Uroš Jovčić) i povratak nakon što je uvidjela da voli samo tatu, Adrijanovo zaljubljivanje u Pandoru (Anja Pavićević), druženje s prijateljem Nigelom (Andrej Nježić), muke s opakim Barryjem Kentom (Relja janković) i briga za starog Berta Baxtera (Zoran Cvijanović). Mada Adrian za sebe tvrdi da je intelektualac pa se ne ponaša poput ostalih “pubertetlija”, Lero je u nekim scenama glumački suviše stišan i mada time pokazuje da je drugačiji, nije nije dovoljno uvjerljiv. Njegovi vršnjaci su prirodniji a u ovom je slučaju to možda presudno (9+). Budući da se radi o duhovitom i pronicljivom tekstu, izdvojila bih nekoliko komičnih scena poput povratka oca s ribarenja, igranje Monopolyja, bakino uredo-vanje po kući ili đačke proteste, a zanimljivo je da su mladi gledatelji burno reagirali na “francuski” poljubac Adriana i Pandore. O Baxterovoj zubnoj protezi da i ne govorim.
Annin dnevnik i Adrianov dnevnik su mudar izbor za festival predstava namijenjenih djeci i mladima, no imala sam dojam da su obje predstave mogle biti umjetnički malo više provokativne.
Olga Vujović
Autorka je pozorišna kritičarka iz Hrvatske. Piše za www.kritikaz.com i na portalima wish.hr i virovitica.net. Članica je Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa.
Fotografije kritičarke Vujović: Milana MIlovanov
Fotografija iz "Dnevnika Ane Frank": Jaka Varmuž
Fotografija iz "Tajnog dnevnika Adrijana Mola": Vladimir Jablanov